PCOS i metabolički sindrom

PCOS I METABOLIČKI SINDROM

Metabolički sindrom jedan je od većih problema danas u razvijenom svetu, prvenstveno zbog sedelačkog načina života. Od metaboličkog sindroma boluje značajan procenat  populacije, kako u svetu, tako i kod nas. Glavne komponente metaboličkog sindroma su insulinska rezistencija i gojaznost pojasnog tipa. Preostale komponente čine i povišeni trigliceridi, snižene vrednosti HDL-a, visok krvni pritisak i povišene vrednosti glukoze u krvi natašte.

Naučno je utemeljeno je mišljenje da su metabolički sindrom (MS) i sindrom policističnih jajnika (PCOS) povezani. Jedna trećina do jedna polovina žena s PCOS-om ima metabolički sindrom.

PCOS i metabolički sindrom

Gojaznost  centralnog tipa koju nalazimo u metaboličkom sindromu može se naći i kod
žena s PCOS-om.

Patofiziologija PCOS

Patofiziologija PCOS-a je kompleksna. Ispreplitanje genetskih i spoljašnjih faktora ,
hormonske i metaboličke abnormalnosti doprinose nastanku različitih fenotipova
sindroma. Policistični jajnik na ultrazvučnom nalazu  ima multiple periferne folikule u nizu izgleda poput perli. Tačan mehanizam nastanka još se istražuje, međutim prema dosadašnjim saznanjima, postoje tri glavne komponente :
1) Primarno poremećena steroidogeneza u jajniku i/ili nadbubrežnoj žlezdi
2) Poremećaj sekrecije gonadotropin otpuštajećeg hormona(GnRH) koji utiče
na otpuštanje luteinizirajućeg hormona(LH)
3) Promene u fiziologiji insulinskog efekta

Kod žena s PCOS-om nalazi se snižena koncentracija folikulo stimulirajućeg hormona
(FSH) a sa tim je  i smanjena ekspresija aromataze za pretvaranje  androgena u estrogen.
Delovanje sniženog nivoa  FSH u kombinaciji sa povećanom funkcijom teka ćelija
rezultira povećanom produkcijom androgena, testosterona i androstendiona.

Metabolički sindrom, zbog gojaznosti  i hiperinsulinemije, uzrokuje snižavanje nivoa
globulina koji veže polne hormone (SHBG) što može pojačati biohemijski ili klinički
efekat  androgena.
Smatra se  da je približno 49% ispitanih žena s PCOS-om gojazno.

Rizik kod pacijentkinja sa PCOS

Ukoliko se uporede pacijentkinje sa  PCOS-om sa pacijentkinjama  iste starosne grupe  i indeksa telesne mase ali bez PCOS-a, pacijentkinje sa PCOS-om  će imati veći rizik za nastanak mnogobrojnih poemećaja.Veći je rizik za nastanak  insulinske rezistencije, hiperinsulinemije, netolerancije na glukozu, dislipidemije, povećane parametre zgrušavanja, steatozu jetre, subkliničke ateroskleroze, vaskularne disfunkcije i konačno veći rizik nastanka kardiovaskularnih bolesti, šećerne bolesti tip 2 i veći mortalitet.

Meta analize su pokazale da žene bez obzira na telesnu masu, a koje imaju PCOS,
imaju povišene vrednosti triglicerida, LDL holesterola i ukupnog holesterola i snižen nivo  HDL holesterola.

Međutim nisu sve žene pod jednakim metaboličkim i kardiovaskularnim rizikom, taj rizik zavisi o fenotipu PCOS-a. Insulinska rezistencija, pa s tim i rizik razvoja MS-a, pojavljuje se kod klasičnog fenotipa dok kod ovulatornog slabije.

Insulinska rezistencija se pojavljuje kod  50-70% žena s PCOS-om. Hiperinsulinemija
podstiče razvoj hiperandrogenizma i hroničnih ovulatornih promena.
Abnormalnosti delovanja insulina u PCOS-u uključuju smanjenje izlučivanja insulina te ekstrakcije u jetri, poremećaj supresije glukoneogeneze u jetri i poremećaj u
signalizaciji putem fofsoriliranog IRS-a (na serinu). U patofiziologiji povezanosti hiperinsulinemije i hiperandrogenemije postoji paradoksni fenomen.

Kod  žena sa PCOS-om koje imaju insulinsku rezistenciju, jajnici ne menjaju osetljivost na insulin. Ovaj fenomen nazvan je „selektivna insulinska rezistencija“.

U adipocitima žena s PCOS-om nema intrinzičnog defekta insulin stimulirajućeg
transporta glukoze, što je prvi korak lipogeneze i formiranja glikogena. Kod PCOS-a
defekt u lipogenezi je uzrokovan testosteronom. Uz to, višak androgena deluje na
insulinsku osetljivost adipocita suprimirajući proizvodnju insulin-osetljivog adiponektina.
Gojaznost i insulinska rezistencija imaju najveću ulogu u promeni biohemijskog profila jetre u navedenim grupama.

Gyinos, mio inozitol i folna kiselina klinički dokazano smanjuje efekte insulinske rezistencije i metaboličkog sindroma u organizmu.

dr Simonida Mitić

Dr Simonida Mitić donosi višegodišnje iskustvo  kao lekar i stručnjak za menadžment u zdravstvu. Njena karijera je posvećena prevenciji i  unapređenju zdravlja cele  porodice kroz decenijsko iskustvo u farmaceutskoj industriji. Kao saradnik za klinička ispitivanja učestvuje u razvoju novih terapija i naučnih inovacija. U ulozi Medical Managera primenjuje strateške veštine u vođenju medicinskih projekata, obezbeđujući da najnovija naučna saznanja postanu deo savremene brige o pacijentima. Dr Simonida Mitić kombinuje stručnost i posvećenost, donoseći našoj organizaciji stabilnost, znanje i doprinos razvoju celokupnog zdravstvenog ekosistema.

Ostavite odgovor