Žene čine 51% svetske populacije, a globalna populacija žena u postmenopauzi raste. Oko 25% tih žena doživljava iscrpljujuće simptome menopauze.
Takođe, zabeležen je sve veći broj žena koje imaju simptome perimenopauze već u ranim četrdesetim…
Zbog toga je u oktobru 2025. godine Evropsko društvo za endokrinologiju (ESE) izdalo Kliničke smernice za procenu i lečenje menopauze i perimenopauze. Tu se nalaze preporuke za lečenje žena koje prolaze kroz perimenopauzu i menopauzu. Prisutne su i preporuke za žene sa prevremenom insuficijencijom jajnika (POI), ranom menopauzom i one za koje hormoni nisu preporučljivi, uključujući žene s rakom dojke ili s visokim rizikom od raka dojke.
Kompletne ESE smernice dostupne su ovde.
Hormonska terapija (HRT): pitanja koja žene najčešće postavljaju
- Da li hormonska terapija povećava rizik od raka dojke?
- Kada je pravo vreme za početak terapije?
- Da li se preporučuje HRT tokom perimenopauze?
- Da li hormonska terapija dovodi do gojenja?
- Koja je razlika između tableta, flastera i gelova?
- Koliko dugo može da se koristi HRT?
- Da li je hormonska terapija potrebna svakoj ženi menopauzi?
Odgovori nisu isti za svaku ženu. U nastavku ćemo odgovoriti na najvažnije nedoumice i pitanja.
Kada je pravo vreme za početak hormonske terapije?
Optimalno vreme za započinjanje HRT zavisi od toga kada su počele promene i starosne dobi:
Prirodna menopauza ( u srednjim godinama)
Preporučuje se početak hormonskog lečenja kod žena unutar 10 godina od početka prirodne menopauze. Takođe i kod žena mlađih od 60 godina zbog neugodnih simptoma menopauze ( valunzi, noćno znojenje ) ili drugih simptoma.
Žene takođe treba informisati da HRT sprečava gubitak koštane mase i smanjuje rizik od preloma, kao i da može imati pozitivne efekte na kardiovaskularni sistem.
Prevremena insuficijencija jajnika (POI)
Kod žena mlađih od 40 godina kod kojih nastupi prevremena menopauza, ESE preporučuje odmah započeti sa hormonskom terapijom. Terapiju bi trebalo sprovoditi kontinuirano sve do prosečnih godina za prirodnu menopauzu (oko 51. godine života) kako bi se sprečili dugoročni rizici kao što su osteoporoza i kardiovaskularna oboljenja.
Perimenopauza
Terapija se može razmotriti i u perimenopauzi ukoliko menstrualne nepravilnosti prate izraženi vazomotorni simptomi, pri čemu kod žena starijih od 45 godina za uvođenje terapije nije potrebno raditi rutinske hormonske analize iz krvi.
ESE naglašava da se odluka o uvođenju hormona uvek donosi individualno uz procenu opšteg zdravstvenog stanja, faktora rizika (kardiovaskularne bolesti, rizik od tromboze, istorija bolesti…) i holističkog pristupa (ishrana, fizička aktivnost i mentalno zdravlje).
Da li hormonska terapija povećava rizik od raka dojke?
Da bi se dao tačan odgovor na ovo pitanje važno je ustanoviti vrstu hormona koja se daje kao terapija, dužinu trajanja terapije i individulani zdravstveni status žene.
Vrsta terapije pravi veliku razliku
- Samo estrogen (za žene bez materice): Kod žena koje su prošle histerektomiju i koriste isključivo estrogen, rizik od raka dojke je znatno niži nego kod kombinovane terapije, a pojedine dugoročne studije čak pokazuju i blago smanjenje rizika.
- Kombinovana terapija (estrogen + progestagen): Ova terapija (koja se prepisuje ženama koje imaju matericu radi zaštite od raka endometrijuma) nosi blago povećan rizik od raka dojke. Međutim, rizik direktno zavisi od vrste progestagena koji se koristi.
Izbor progesterona je važan
Epidemiološki podaci na koje se ESE oslanja jasno ukazuju da nisu svi progestageni isti, pa se smatra da je niži rizik ukoliko se koristi mikronizovani (prirodni) progesteron. Stariji, sintetički progestageni pokazuju nešto veći stepen rizika.
Vreme i dužina trajanja terapije
Smatra se da je rizik proporcionalan dužini trajanja terapije.
Takođe, ove smernice preporučuju pre uvođenja HRT da se proceni tzv. bazični rizik od raka dojke kao minimali standard.
Ovde treba dodati i posebne grupe pacijentkinja koje su već imale istoriju raka dojke kod kojih se ne preporučuje sistemska primena HRT već se daje prednost nehormonalnoj terapiji ili lokalnoj hormonalnoj terapiji kod urogenitalnih problema.
Da li hormonska terapija dovodi do gojenja?
Uobičajena zabluda je da HRT direktno uzrokuje porast telesne mase. Velike kliničke studije i pregledi (poput onih Međunarodnog udruženja za menopauzu i Cochrane baze podataka) dosledno pokazuju da HRT ne izaziva direktno dobijanje na težini.
Smanjenje nivoa estrogena usporava bazalni metabolizam , usled metaboličkih promena nastaje gubitak nemasne telesne mase (mišića) i hormonski disbalans koji podstiče skladištenje masti u predelu stomaka ( visceralne masti) – ovo su razlozi zbog kojih žene primećuju porast telesne mase.
Koliko je onda bezbedna HRT kod gojaznih osoba?
Veoma je važno da lekar proceni početne rizike kod gojaznih osoba i koristi u vidu olakšanja simptoma i poboljšanja kvaaliteta života.
Koji su faktori rizika kod gojaznih osoba:
- venska tromboembolija /krvni ugrušci – oralni estrogen povećava rizik od tromboze, transdermalni estrogen je bezbedniji izbor za gojazne osobe
- kardiovaskularno i metaboličko zdravlje- transdermalni estrogen ima neutralan ili povoljan uticaj na insulinsku osetljivost i metabolizam glukoze.
Koja je razlika između tableta, flastera i gelova?
Način unosa hormona u organizam bitno utiče na to kako telo metaboliše lek, koji su prateći rizici i neželjeni efekti i koliko je terapija komforna za ženu.
Tablete
Uzimaju se peroralno, prolaze kroz gastrointestinalni trakt i metabolišu se u jetri (putem portnog sistema).
Zbog toga povećavaju rizik od venske tromboembolije (stvaranje krvnih ugrušaka) i moždanog udara. Takođe, mogu uticati i na vrednosti triglicerida i markere upale, pa se manje preporučuju ženama koje imaju kardiovaskularne rizike, gojaznost ili problem sa cirkulacijom.
Flasteri (transdermalna primena)
Lepe se na kožu i obično menjaju jednom ili dva puta nedeljno. Odatle se estrogen direktno apsorbuje u krvotok.
Za razliku od tableta, zaobilaze jetru pa ne povećavaju rizike od stvaranja krvnih ugrušaka i imaju neutralan uticaj na trigliceride pa se mogu preporučiti i gojaznim osobama. takođe, obezbeđuju i stabilnije, ravnomernije nivoe hormona u krvi bez naglih skokova i padova.
Gelovi i sprejevi (transdermalna primena)
Nanose se na suvu kožu u tankom sloju , brzo se suše i omogućavaju da se estrogen aporbuje kroz kožu.
Bezbedonosni profili su isti kao i kod flastera, a doziranje je fleksibilno i može se korigovati promenom količine gela koji se nanosi.
Manje su praktični jer zahtevaju svakodnevnu primenu. Potrebno je sačekati da se potpuno osuše kako bi se izbeglo prenošenje na druge osobe ili kućne ljubimce.
Koliko dugo može da se koristi HRT?
Trajanje terapije je individualno i određuje se u dogovoru sa ginekologom ili endokrinologom uz redovne godišnje kontrole i prethodnu procenu rizika.
Kod simptoma prirodne menopauze
HRT se koristi u najnižoj efikasnoj dozi onoliko dugo koliko je potrebno da se efikasno kontrolišu simptomi koji otežavaju svakodnevni život ( valunzi, noćno znojenje, promene raspoloženja…).
Većina žena koristi HRT tokom nekoliko godina kada su simptomi najintenzivniji ( u periodu prelaska iz perimenopauze u menopauzu i prvih nekoliko goddina nakon poslednje menstruacije).
Kod prevremene insuficijencije jajnika (POI) i rane menopauze
Preporuke Evrospkog društva za endokrinologiju (ESE) jeste da se kod žena kod kojih je menopauza nastupila pre 40. godine života HRT sprovodi kontinuirano sve do prosečnih godina za prirodnu menopauzu (oko 51. godine).
Cilj ovakvih preporuka je da se olakšaju simptomi, ali prvenstveno da se zaštiti kardiovaskularni sistem i spreče dugoročni rizici ( npr. osteoporoza).
Da li je hormonska terapija potrebna svakoj ženi menopauzi?
Lekar je taj koji procenjuje odnos korist/rizik za svaku ženu ponaosob uzimajući u obzir ličnu i porodičnu anamnezu, faktore rizika, način života i životne navike.
HRT nije potrebna svakoj ženi i pre svega je namenjena ublažavanju simptoma i zaštiti zdravlja.
Informisana odluka podrazumeva da svaka žena treba da ima pristup pouzdanim informacijama i mogućnost da sa lekarom razmotri opcije koje odgovaraju njenom zdravlju.
Ako ne želite ili ne možete da koristite HRT?
Hormonska supstituciona terapija (HRT) nije jedini pristup koji žene razmatraju u periodu perimenopauze i mneopauze. Za žene koje ne koriste HRT ili žele da se informišu o drugim mogućnostima podrške postoje i dodaci ishrani sa biljnim sastojcima .
Gyinos Meno za period hormonskih promena
Gyinos Meno je dodatak ishrani za žene u perimenopauzi i menopauzi. Sadrži mio inozitol, folat , B6 vitamin i ekstrakt crvene deteline – fitoestrogen. Klinička ispitivanja ukazuju na povoljne efekte na simptome perimenopauze i menopauze , posebno na valunge i noćno znojenje.
Gyinos Meno je dodatak ishrani, a ne zamena za HRT, niti za individualni savet ginekologa. O izboru terapije i odgovarajućem pristupu simptomima perimenopauze i menopauze treba razgovarati sa lekarom.
Više o Gyinos meno saznajte ovde.