ANEMIJE U OPŠTOJ POPULACIJI

Anemija se definiše kao apsolutno smanjenje ukupne mase eritrocita u krvi i/ili smanjenu količinu hemoglobina (proteina koji prenosi kiseonik u crvenim krvnim zrncima).

Anemije nastaju sekundarno, kao posledica hemoragije(krvavrenja), hemolize ili smanjenja proizvodnje crvenih krvnih zrnaca.

Neophodno je uvek utvrditi uzrok nastanka anemije.

U praksi, anemijom se smatra smanjenje koncentracije hemoglobina u krvi (koncentracija je kolicina ili masa u jedinici volumena).
Po kriterijumima SZO anemija se definiše kao koncentracija hemoglobina (Hb) ukrvi niža od 130 g/l ili hematokrit (Hct) niži od 39% kod odraslih muškaraca, odnosno Hb niži od 120 g/l ili Hct niži od 37% kod odraslih žena.


Anemija nastaje zbog poremećaja sazrevanja eritrocita (nalazimo prevelike ili premalene eritrocite), hipoproliferativne eritropoeze (eritrociti su normalne velicine, ali u manjem broju), a ukoliko je eritropoeza nedovoljna, tada se govori o nedovoljnoj produkciji.

Probavne tegobe, krvarenje iz GIT, obilne menstruacije, trudnoća, dojenje, krvarenja iz drugih organskih sistema, upotreba lekova su činioci koji mogu ukazivati na etiologiju anemije.
Sideropenijska anemija (usled nedostatka gvožđa) je najčešća od svih vrsta anemija.

Javlja se kod velikog broja žena generativne dobi i male dece, posebno u nerazvijenim zemljama pa predstavlja znacajnu javnozdravstvenu teškoću.

Smatra se da u razvijenim zemljama oko 10%, a u nerazvijenim i preko 50% žena generativne dobi ima sideropenijsku anemiju. Incidenca anemije u ukupnoj populaciji je oko 1,5%

Makrocitna anemija je najčešće uzrokovana nedostatkom vitamina B12 ili folne kiseline što se tada naziva još megaloblastna anemija. Vitamin B12 i folna kiselina su važni u sintezi DNK prilikom sazrevanja eritrocita.
Anemija može biti i normocitna kada je volumen eritrocita normalan. U tu grupu najčešće se ubrajaju anemije hroničnih bolesti.( neoplastične, upalne, bubrežne, endokrine i jetrene bolesti)

Anemije još mogu biti hemolitičke u kojim dolazi do prevremene razgradnje eritrocita, a sve vrste anemija se još mogu podeliti na nasledne ili stečene.

Simptomi i znakovi anemije su vrlo često nespecifični – opšta slabost, malaksalost, brzo umaranje, nedostatka  vazduha već kod manjih fizičkih napora. Može se javiti ubrzan rad srca ili u nekim slučajevima i šum na srcu te bledilo kože i sluznica, a u određenim vrstama anemije i žutilo kože i vidljivih sluznica.
Dijagnoza se postavlja analizom kompletne krvne slike i određivanja eritrocitnog indeksa.
Razliciti poremćaji koji utiču na ćelije crvene krvne loze mogu menjati ne samo broj eritrocita ili koncentraciju hemoglobina, nego i oblik i veličinu crvenih krvnih zrnaca.

U određenim slučajevima potrebno je odrediti vitamin B12 i folnu kiselinu te ukupni bilirubin i frakcije bilirubina. Kod žena je potrebno uraditi ginekološki pregled, a kod muškaraca pregled probavnog i mokraćnog sistema U nekim slučajevima potrebno je uraditi i analizu koštane srži punkcijom ili biopsijom kosti.

Anemija se leči tako što se leči osnovni poremećaj koji uzrokuje anemiju. Kod teških akutno nastalih anemija može biti potrebno primeniti nadoknadu krvi u obliku  koncentrata eritrocita.

Potrebno je, ovisno o uzroku, nadoknaditi gvožđe, folnu kiselinu, vitamin B12, zaustaviti krvarenje ili lečiti hroničnu bolest u osnovi.

Za pravilnu prevenciju i terapiju anemije nije dovoljno nadoknaditi samo nedostatak gvožđa, potrebno je nadoknaditi i obezbediti  faktore koji stimulišu eritropoezu.


Sve neophodne faktore za stimulaciju pravilne eritropoeze,prevenciju i terapiju anemije možete naći u 1 tableti proizvoda

dr Simonida Mitić